Kožarić Ivan – Ribar 2
2001 / akril na platnu / 70x50cm
O autoru:
Rođen je 1921. godine u Petrinji. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine, postavši jedna od ključnih figura hrvatske suvremene umjetnosti. Godine 1961. bio je suosnivač revolucionarne neformalne grupe Gorgona, koja je značajno utjecala na razvoj konceptualne umjetnosti u regiji. Kao redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, njegov doprinos umjetnosti dobio je najviša institucionalna priznanja.
Tijekom bogate karijere realizirao je brojne spomenike i skulpture u javnim prostorima te urbanističke intervencije širom Hrvatske. Nagrađen je brojnim priznanjima, uključujući prestižnu Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1997. godine. Svoju prvu samostalnu izložbu održao je 1955. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, zajedno s kolegama Stančićem, Vaništom, Ivančićem, Michiellom i Kožarićem.
Njegov međunarodni ugled potvrđen je sudjelovanjem na Biennalu u Veneciji 1976. godine i Biennalu u São Paulu 1979. godine. Godine 1994. u Duisburgu je predstavljao suvremeno hrvatsko kiparstvo kao njegova središnja osobnost. Od 1953. godine njegova djela redovito su prisutna na skupnim izložbama diljem svijeta, a nalaze se u brojnim muzejskim i privatnim zbirkama, te antologijama europskog i svjetskog suvremenog kiparstva.
Kao što ističe kritičar Ivica Župan u katalogu izložbe 2001. godine: “Nije se osudio na jednu ili nekoliko tema koje će tijekom karijere elaborirati, nego mu u obzir ulazi sav pojavni i duhovni svijet… Danas svoje skulpture, slike, crteže i grafike slaže u složene instalacije i objekte kojima odašilje iskaze prepune komentara stvarnosti, a unutar njih pronaći ćemo pregršt poruka od općeljudskog značaja.”
Ivan Kožarić, čija umjetnička praksa obuhvaća gotovo cijelo drugo polovice 20. stoljeća i početak 21. stoljeća, i danas živi i stvara u Zagrebu, ostavljajući neizbrisiv trag u hrvatskoj i svjetskoj suvremenoj umjetnosti. Njegovo djelo predstavlja jedinstvenu sintezu vizualne snage i intelektualne dubine, kontinuirano preispitujući granice umjetničkog izraza.